Veza između tehnološkog napretka i tržišta rada ima dugu i složenu povijest, obilježenu ciklusima promjena i prilagodbe. Svaka inovacija – od izuma kotača do tiskarskog stroja – donosila je strah od gubitka poslova, ali je istovremeno otvarala nove mogućnosti.

Primjerice, tijekom prve industrijske revolucije, parni stroj je mehanizirao proizvodnju, što je zabrinulo mnoge radnike. Ipak, to je stvorilo nova radna mjesta u sektorima poput proizvodnje i transporta. Druga industrijska revolucija, vođena električnom energijom, omogućila je masovnu proizvodnju i otvorila put brojnim novim zanimanjima, poput onih povezanih s montažnim proizvodnim linijama koje je popularizirao Henry Ford.

S dolaskom informatičkog doba, računala i internet ponovno su donijeli slične strahove, no umjesto gubitka radnih mjesta, omogućili su razvoj novih industrija poput softverskog razvoja, e-trgovine i digitalnog marketinga.

Danas se AI promatra kroz prizmu sličnih tehnoloških preokreta. Iako postoji zabrinutost zbog mogućeg gubitka poslova, povijest pokazuje da takvi pomaci često stvaraju nove prilike. Primjerice, automatizacija u poljoprivredi pomaknula je radnu snagu prema proizvodnji i uslužnim djelatnostima, što je na kraju rezultiralo povećanjem broja poslova.

Međutim, AI se razvija puno brže od prethodnih tehnologija, što stvara pritisak na kreatore politika i obrazovne sustave da brzo reagiraju. Učenje iz prošlosti može nam pomoći da shvatimo kako AI nije samo prijetnja, već prilika za novo poglavlje u svijetu rada.